srijeda, 18. siječnja 2017.

Struktura dvije pjesme na primjeru Desanke Maksimović

Univerzitet u Sarajevu
Pedagoški fakultet u Sarajevu
Odsjek za razrednu nastavu











Struktura dvije pjesme na primjeru Desanke Maksimović
(Čežnja, Strepnja)

-Seminarski rad-



















Mentor:                                                                                                            Studentica:

Prof. dr. Alija Pirić                                                                                       Bećirović Amina
Mr. Mirzana Pašić - Kodrić





                                                 Sarajevo, april 2016. god.




Sadržaj


1. Uvod......................................................................................3

2. Lirska poezija.......................................................................4
2.1. Lirska pjesma.....................................................4
2.1.1 Struktura lirske pjesme.....................................6
2.2. Metodički pristup lirskoj poeziji.......................8
2.3. Poezija Desanke Maksimović..........................11
2.4. Analiza strukture lirskih pjesama Desanke Maksimović......................................................12

3. Zaključak.....................................................................16

4. Literatura.....................................................................17
















1. UVOD

        U ovom radu predstavit ću šta je to lirska poezija i kakva je njena struktura, te metodički pristup lirskoj poeziji. Lirsku poeziju predstavit ću pomoću srpske pjesnikinje Desanke Maksimović . Desanka Maksimović  je bila i profesorica književnosti, ali i članica Srpske akademije nauke i umjetnosti.
       Najčešći motiv u poeziji Desanke Maksimović je bila ljubav, i njena riječ, odnos prema svijetu. Njena poezija je odlikovana čitavim obiljem novih aliteracija i rima. Njeno osnovno pjesničko geslo je bilo da poezija treba da bude razumljiva, jasna, iskrena, otvorena prema čovjeku i životu.
       Mnoge njene pjesme predstavljaju poziv ljudima da budu dobri, plemeniti, ponositi, postojani, da poštuju ljude drugačijih uvjerenja i načela, mišljenja, boja i vjera, i da budu strogi prema svojim manama kao i prema tuđim. Od svih vrijednosti u životu ona je kroz svoje pjesme posebno isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje.
       U kasnijem periodu života, lirika Desanke Maksimović je dobila nešto smireniji i tiši duh. Njena poezija, pripovjetke, romani, knjige za djecu prevođeni su na mnoge jezike, a njene pojedine pjesme nalaze se u antologijama poezije. Desanka Maksimović je bila pjesnik, pripovjedač,romansijer, pisac za djecu,a povremeno se bavila i prevođenjem, mahom poezije,sa ruskog,slovenačkog,bugarskog i francuskog jezika.
       Njena poezija, pripovetke, romani, knjige za djecu prevođeni su na mnoge jezike, a pojedine njene pjesme nalaze se u antologijama poezije raznih naroda. Više puta je nagrađivana našim najvišim književnim nagradama. Prvo priznanje dobila je 1925. Godine nagradom za pjesmu "Strepnja" na konkursu časopisa "Misao".
        Za razliku od mnogih liričara, naročito novijeg doba, koji su svaki komplikovaniji pjesnicki problem rješavali i složenijim sredstvima,no naša pjesnikinja je uvijek išla za tim da najjednostavnijim i najprečim putem dopre do takvog zamućenog i skrivenog jezgra kakvo je ljudska bespomoćnost pred tajnom.















2. Lirska poezija

         Lirika ili lirska poezija je zajednički naziv za pjesnička dijela u kojima se na emotivno topao i saosjećajan način neposredno izražava čovjekov doživljaj života i svijeta, ali i samoga sebe u svijetu.
        Lirska poezija je najstarija pjesnička vrsta, nastala ” u isto vrijeme kada i čovjek” (Šeli) . Kao zaseban književni rod konstruisala se u staroj Grčkoj, u jeku grčke epske tradicije. Počela je nastajati u 7. vijeku prije nove ere kao melos da bi kasnije dobila ime lirika po instrumentu liri uz koji se pjevala. I u kasnijem razvoju nju prati sinkretičnost — sadejstvo riječi, melodije, zvuka i plesa. U srednjem vijeku trubadrusku poeziju takođe prati instrumentalna muzika. Bliskost lirike i muzike ogleda se u samoj njenoj strukturi i organizaciji, u leksici, sintaksi i zvučanju.

2.1. Lirska pjesma

        Lirski subjekt je okrenut sebi, svome svijetu, mislima i raspoloženjima, intimnom. Lirika je okrenuta i svijetu ali je taj svijet viđen i doživljen subjektivno. Lirska pjesma, kao i poezija i književnost uopšte, ne djeluje na čitaoca samo kazivanjem i opisivanjem već i sugestijom. Snaga lirike je u njenoj moći da plijeni pažnju, aktivira misao, uzbuđuje.
        Osjećanja i raspoloženja iskazuju se u lirskoj pjesmi neposredno: nema događaja ili likova kao posrednika. Osjećanja i raspoloženja iskazuje lirski subjekt koji je u samoj pjesmi — on je taj koji kazuje, doživljava, misli, raduje se, pati, strepi. Iskazuje se u prvom licu.
        Pjesnik i lirski subjekt ne mogu se poistovećivati: poezija nije pjesnikova biografija (mada dosta govori o pjesniku), nego je kristalizacija pjesnikovog subjektivnog duhovnog iskustva, njegove samospoznaje i njegove svijesti o istinama svijeta i života.

        Sažetost, misaona zbijenost i kratka forma osobenost je lirskog pjevanja. Pjesma je puna smisla, iskustva i saznanja, sažima u sebi prošlost, sadašnjost i budućnost. „Na dnu najkraće lirske pjesme nalazi se čitava filozofija života“ , zapisao je Ipolit Ten. Uzore sažetosti dala je japanska haiku poezija.

        Kratka forma i jezgrovito kazivanje zahtevaju poseban odnos prema jeziku: lirska pesma ne trpi suvišne reči, razmetanje rečima. Jezik lirike je odabran, svaka riječ ima svoje jasno mjesto u iskazu, riječi nose preneseno značenje, iskaz je slikovit i simboličan. Zato lirska pjesma nije otvorena za direktnu i brzu komunikaciju, ona traži pažljivo čitanje, pažljivo i strpljivo ulaženje u tajne jezika i smisao izrečenog.
        Lirska pjesma ima bogatu ritmičku organizaciju koja je rezultat bogatstva i raznovrsnosti osjećanja i raspoloženja koja su predmet lirskog pjevanja. U lirskoj pjesmi ostvaruje se apsolutni sklad osjećanja, misli, zvuka, značenja i ritma. Lirsku pjesmu karakteriše prije svega posebna zvukovna organizacija. Značenje riječi direktno je uslovljeno ritmičkom organizacijom, iskazanim osjećanjima i funkcijom koju imaju u cjelini pjesme. U lirskoj pjesmi riječi imaju naročiti raspored, i baš tim rasporedom dobijaju smisao i estetsku funkciju.
       Osjećanja i raspoloženja koja se iskazuju lirskom pjesmom, životna pitanja koje lirika pokreće, odnos prema svijetu i životu — opšte ljudski su i svevremeni. Zato je lirika uvijek aktuelna, svježa i mlada, bliska ljudima svih vremena i svih podneblja.

2.1.1. Struktura lirske pjesme
        Lirska pjesma se odlikuje specifičnom sadržinom, strukturom i kompozicijom.  Njena sadržina je čisto osjećanje, nosilac tog osjećanja je lirski subjekt, on se iskazuje u prvom licu. U lirskoj pjesmi nema radnje, nema likova koji bi bili nosioci radnje u razvoju, ili posrednici između svijeta pjesme i čitaoca: kazivanje u lirskoj pjesmi je neposredno, subjektivno, emotivno obojeno.  Spoljašnju kompoziciju lirske pjesme čine strofa, stih, polustih, akcenatska cjelina. Svaki od ovih elemenata ima određene karakteristike i specifična svojstva.

       Od raznovrsnosti i broja tih svojstava, zavisi ritam, zvučanje i značenje pjesme. Sva ova svojstva proučava versifikacija.

        Unutrašnju kompoziciju lirske pesme karakteriše tročlana motivska struktura:
I motiv — uvod, tema pjesme, obraćanje;
II motiv — razvijanje teme novim detaljima;
III motiv — emotivni i misaoni zaključak, poenta, poruka.
        Elementi u drugom motivu pjesme mogu imati različit položaj:
• naporedni raspored: nizanje detalja i elementarnih slika, koji stoje naporedo jedan prema drugome;
• gradacijski raspored ide u dva smjera:
– uzlazni smjer: nizanje pojedinosti od slabijeg ka jačem, od apstraktnog ka konkretnom, od manjeg ka većem;
– silazni smjer: nizanje pojedinosti od jačeg ka slabijem, od konkretnog ka apstraktnom, od većeg ka manjem;
• kontrastni raspored koji ima nekoliko položaja:
– jedan detalj isključuje drugi (isključni položaj);
– jedna slika proizilazi iz druge (zaključni položaj);
– jedna slika kontrastira drugoj (suprotni položaj).






2.2. Metodički pristup lirskoj poeziji

        Metodički pristup lirskoj poeziji izgrađuje se na predlošku književne znanosti, psiholoških, pedagoških i spoznajnih odrednica.
        Teorija književnosti određuje bit lirske poezije, vrste, strukturu i izraz. Bit lirske poezije krije se u određivanju lirskog subjekta prema svijetu, u očitovanju stvaraočeva unutarnjeg svijeta koji se oživotvoruje u posebnostima lirskog izražavanja. Kategorija subjektivnosti  uzima se kao bitna odrednica lirske poezije po kojoj se razgraničuje od ostalih književnih rodova (epike i drame ).
       Unutrašnji svijet lirskog subjekta razotkriva se u posebnim lirskim formama, prvenstveno u monologu, koji organizira emocionalno i misaono tkivo pjesnikove vizije svijeta.
       Lirika prema tome prvenstveno otkriva stvaraočevo intimno biće: ljubav, radost, nespokojstvo, čežnju, stradanje, osjetilni nemir, tjeskobu,misaona traženja, zalete fantazije. U ispovjedanju lirskog pjesnika čitalac (primalac), zavisno od svojih skolonosti  i iskustava, prepoznaje i produbljuje vlastite intimne zaokupljenosti i nemire.
        To drugim riječima znači da se poruke lirske pjesme dižu nad pojedinačno očitavanje i dobivaju širi, univerzalniji smisao.
        Sadržajno tkivo lirske pjesme uvjetuje posebnost njezine strukture, posebnost izražajnih sredstava kojima se ona ostvaruje.
        Ishodište lirske pjesme pjesme čini proživljavanje lirskog subjekta u određenom trenutku. Ona je umjetnost trenutka  u kojem se zgušnjava pjesnikovo emocionalno i misaono iskustvo. Budući da se lirska pjesma temelji na emocionalnom i misaonom elementu, njezina se struktura razlikuje od strukture epskog i dramskog djela. U strukturi lirske pjesme iščezavaju događaji kao pokretači i tvorački elementi, nema fabule, nema likova koji pokreću radnju.
       Lirska se pjesma izgrađuje kao slika emocionalno intonirana, kao muzika pjesničkog govora koja izražava pjesnikov unutarnji svijet. Muzika i slika  -- dva su bitna elementa lirske strukture. Jezik lirske poezije razlikuje se od jezika pripovjedne proze i drame, to je najkondenziraniji i najekspresniji tip govora.


   Slika 1. Desanka Maksimović                    
 


Slika 2. Djelo Desanke Maksimović-Miris zemlje


2.3. Poezija Desanke Maksimovic

        Njena pjesma je uvijek bila sigurna streha i zaklon svakome ko je obilježen osjećajnošću, uskraćen za nešto, ugrožen. Rijtko je koji pjesnik u nas kao Desanka Maksimović još za života stekao ime i ugled i zadobio toliku naklonost, poštovanje i privrženost brojnih čitalaca.
        Desanka Maksimović nema drugu biografiju sem književnu, ni drugog poroda sem pjesama. Onaj ko je čitao njene pjesme upoznao je ne samo njenu dušu i njeno biće, već i dušu naroda iz kojeg je potekla. Mnoge njene pjesme su poziv ljudima da budu dobri, plemeniti, ponositi, postojani, da poštuju ljude drugačijih načela i uvjerenja, boja i vjera, pozivala ih da proslave i tuđeg sveca, da uvažavaju neistomišljenike, da budu strogi prema svojima kao što su i prema tuđim manama. Od svih vrijednosti u životu ona je posebno isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje.
        Za razliku od mnogih liričara, naročito novijeg doba, koji su svaki komplikovaniji pjesnički problem rješavali i složenijim sredstvima, naša pjesnikinja je uvijek išla za tim da najjednostavnijim i najprečim putem dopre do takvog zamućenog i skrivenog jezgra kakvo je ljudska bespomoćnost pred tajnom.
        Ma koliko bile raznolike i neujednačene sve Desankine pjesme istovrsne su, istim glasom ispjevane. Melodija njene poezije je sestra govorne melodije. Otkriva ćitavo obilje novih aliteracija i rima, koje i kada nisu izmješane sa poznatim, u kontekstu nekako zazvuće poznato; skoro uvijek su nekako prirodno na svom mjestu. Desankina poezija saopštava o ljubavi, prenosi impulse mladosti. Ljubav je vodič u svijet, učitelj duha. Bog o kome i kome pjeva Desanka Maksimović, prisutan je svuda i nigde ga nema; on je milosrdan i ravnodušan; prisan i neuhvatljiv; ispovjednik i stranac. On nije sabran u jednu žižu, već je rasut u hiljadu mogućnosti,a pjesnikinja nam saopštava da svaka od njih može biti, ili jeste prava.jSve te suprotnosti se usklađuju u ljubavi.
        Lirika Desanke Maksimović se od samog početka doživljavala kao čista ispovijest srca, što je i sadržano u stihu «Ja sam lovac srca svoga rođenog». Njeno osnovno pjesničko geslo je da poezija treba da bude razumljiva, jasna, iskrena, otvorena prema čoveku i životu, da izvire iz njih.
2.4. Analiza strukture lirskih pjesama Desanke Maksimovic

1. ČEŽNJA

Sanjam da češ doći:
jer mirišu noći, a drveće lista,
i novo se cveće svakog jutra rodi;
jer osmesi ljupki igraju po vodi
i prolećnim nebom što od sreće blista;

jer pupe topole i kao da hoće
k nebu, pune tople, nabujale žudi;
jer u duši bilja ljubav već se budi,
i mirisnim snegom osulo se voće;

jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove;
jer priroda sva se za tvoj doček kiti.
Cveće, vode, mž(|le, jablanovi viti,
sve okolo mene čeka te i zove.

Dođi! Snovi moji u gustome roju
tebi lete. Dođi, bez tebe se pati!
Dođi! Sve kraj mene osmeh će ti dati
i u svemu čežnju opazićeš moju.



        Analiza:
        Lirski subjekt u ovoj pjesmi govori o čežnji za voljenom osobom. On čežnju osjeća pa kaže sve je izlistalo sve je procvalo i cvjeće se okitilo sve samo tebe zovi,dođi dođi bez tebe se pati jer sve kraj lirskog subjekta samo čeka na njegov povratak na povratak osobe za kojom lirski subjekt čežnju osjeća.
        Pjesnikinja u ovoj pjesmi mnogo koristi stilska sredstva izražavanja kao što su epiteti (drveće lista, mirišu noći, ljubav budi, jablanovi viti), zatim koristi personifikaciju, metaforu, asonancu.
        Sva ova stilska sredstva daju pjesmi neko novo značenje,daju joj posebnu pažnju i posvećenost čitaoca dok je čita. Ono što je privuklo moju pažnju u ovoj pjesmi jest što pjesnikinja svoju čežnju izražava u tolikoj mjeri da osoba za kojom osjeća tu čežnju shvati to njeno osjećanje. Često i ja sama osjećam čežnju za nekom osobom i to izražavam kroz prirodu koja me okružuje.
       Pjesma se sastoji od četiri strofe od po četiri stiha ili katrena.
        Rima u pjesmi je parna abba, kao sto možemo vidjeti u sljedećim primjerima: lista- blista, rodi- vodi, hoće- voće, žudi- budi, plove- zove, kiti- viti, roju- moju, pati- dati,
        Ritam u pjesmi čežnja je usporen jer je riječ o čežnji za voljenom osobom, što znači da je ovo ljubavna pjesma.







2. STREPNJA

Ne, nemoj mi prići!Hoću izdaleka
Da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
Dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne,nemoj mi prići!Ima više draži
Ova slatka strepnja,čekanje i strah`.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži
O čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne,nemoj mi prići!Našto to, i čemu?
Iz daleka samo sve k`o zvezda sja;
Iz daleka samo divimo se svemu.
Ne,neka mi ne priđu oka tvoja dva.







        Analiza:
        Lirski subjekt u ovoj pjesmi osjeća ljubav prema nekoj osobi ali ne želi da joj ta osoba priđe, lirski subjekt želi da tu osobu voli iz daljine jer smatra da je sve bolje iz daljine. Ova pjesma može se posmatrat iz dvije perspektive. Prva perspektiva je ta da je lirski subjekt dovoljno jak da može voljet iz daljine da njemu ne treba pažnja druge osobe da je dovoljan samo pogled  prema toj osobi. A druga perspektiva je ta da je lirski subjekt veoma razočaran u ljubav tako da se boji još jednog ljubavnog neuspjeha pa zato kaže: „ Ne, nemoj mi prići!Hoću izdaleka, da volim i želim oka tvoja dva. Jer sreća je lepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagoveštaj da.“
        I u ovoj pjesmi pjesnikinja koristi stilska sredstva izražavanja kao što su epiteti (sja, strah, draž, lepa,..), metafora, asonanca, što opet pjesmi daje posebno značenje.
        Rima uovoj pjesmi je zastupljena u manjoj mjeri nego u prethodnoj pjesmi,  primjeri rime u ovoj pjesmi su: draži- traži, strah- zna, čemu- svemu. A ritam je također usporen jer je pjesma tužna.
       Motiv u obje pjesme je ljubav prema nekoj drugoj osobi.









3. Zaključak

        Struktura lirske pjesme je veoma složena,kao đto smo vidjeli na samim primjerima pjesama Desanke Maksimović. I ako je Desanka Maksimovic veoma često pisala ljubavne pjesme na što jednostavniji način potrebno je pjesmu pažljivo pročitat kako bi shvatili šta je time pjesnik želio prenijeti na čitaoca, kakav je to osjećaj želio prenijeti na onog tko čita to pjelo ili pjesmu. Kako bi analizirali pjesmu moramo proći kroz nekoliko faza ili koraka kako bi što bolje shvatili šta nam se to prenosi putem pjesme. Faze ili koraci pri analizi pjesme su sljedeće:
1. Pjesma se prvo cjelokupna pročita
2. Uvjetovanost sposobnostima čitaoca ( tj. Sve ono što nam je nepoznato da istražimo šta znači i koju poruku prenosi nama čitaocima)
3. Izražena osjećajnost i izražena ćula-asocijacije
       Znači, svaka lirska pjesma treba da ima temu,kompoziciju,jezik i ritmičnu organizaciju. Ono što nam je veoma bitno da znamo u strukturi lirske pjesme je to da je najčešće napisana u kratkoj formi, da je naizgled veoma jednostavna ali da ima veoma složenu strukturu iz razloga jer sadrži dosta elemenata. Njena svrha jest da prenese ili ostavi dojam na čitaoca dok je čita. U lirskoj pjesmi anm ne govori pjesnik već lirski subjekt koji nam prenosi i ostavlja dojam na nas dok čitamo djelo.







4. Literatura

Bibliografija:
1. Solar, M., Teorija književnosti, Zagreb,2001
2. Lešić, Z., Teorija književnosti, Sarajevo, 2005
3. Dr. Rosandić, D., Metodički pristup književnoumjetničkom tekstu, Sarajevo, 1975
4. Maksimovic, D., Miris zemlje- izabrane pesme, Beograd, 1967
5. Jovanović M. Vojislav, Predgovor knjizi Srpske narodne pesme, Beograd, 1922.
6. Pešić R., Milošević-Đorđević N., Narodna književnost, Beograd, 1997.

Internet:
1. Wikipedija, https://sh.wikipedia.org/wiki/Desanka_Maksimovi%C4%87
2. Znanje.org, https://www.google.ba/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=0ahUKEwitoOzDjJ7MAhUCOhQKHeLwDyQQjRwIBw&url=http%3A%2F%2Fwww.znanje.org%2Fi%2Fi22%2F02iv08%2F02iv0807%2F02iv0807.htm&psig=AFQjCNGn57ucop-L-BaBKOS3mBsV94MZVQ&ust=1461271967632845
3. https://www.google.ba/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=&url=http%3A%2F%2Fwwwbloggercomprofile1704280558878634.blogspot.com%2F2010%2F09%2Fdesanka-maksimovic.html&psig=AFQjCNFXxtg26wjc47Pwzb78ssI4I6QIrQ&ust=1461529501866577
4. https://www.google.ba/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=&url=http%3A%2F%2Fwwwbloggercomprofile1704280558878634.blogspot.com%2F2010%2F09%2Fdesanka-maksimovic.html&psig=AFQjCNFXxtg26wjc47Pwzb78ssI4I6QIrQ&ust=1461529501866577
5. http://www.poezijanoci.com/domaca/desanka-maksimovic-pesme.html#10

Struktura tri pjesme iz zbirke „Dječje nebo“ autora Ismeta Bekrića

Univerzitet u Sarajevu
Pedagoški fakultet u Sarajevu
Odsjek za razrednu nastavu











Struktura tri pjesme iz zbirke „Dječje nebo“ autora Ismeta Bekrića
(Dijete, Moć djece, Malo moje)
-Seminarski rad-



















Mentor:                                                                                                            Studentica:

Doc. dr. Edina    Murtić                                                                               Amina Bećirović
Mr. Mirzana Pašić – Kodrić 





Sarajevo, januar 2017. godine






Sadržaj


1.      Uvod......................................................................................3

2.      Lirska poezija.......................................................................5
2.1.            Lirska pjesma.....................................................5
2.1.1         Struktura lirske pjesme.....................................6
2.2.            Zbirka „Dječije nebo“........................................8
2.3.            Analiza strukture lirskih pjesama
Ismeta Bekrića....................................................9

3.      Zaključak........................................................................12

4.      Literatura........................................................................13

















1.    UVOD

        U ovom radu predstavit ću šta je to lirska poezija i kakva je njena struktura, te metodički pristup lirskoj poeziji. Lirsku poeziju predstavit ću pomoću bosanskohercegovačkog pisca i pjesnika Ismeta Bekrića [1].
Ismet Bekrić, bosanskohercegovački autor iz Banja Luke potpuno je posvetio svoj književni opus dječjoj publici. Prilagođavajući svoje izražavanje shvaćanjima dječjeg uma, pjesnikove poruke ne gube na snazi i smislu, a njegova djela često čitaju i stariji, već izgrađeni čitatelji, diveći se univerzalnim porukama ljubavi, mira, prijateljstva i dobrote.
Pjesnik često govori u prvom licu i tada je tako uvjerljiv da nam je teško povjerovati da je autor odrasla osoba. On potpuno ulazi u dječju psihu, povlačeći i čitatelja sa sobom, kako bi svijet i pojave oko sebe ponovno promotrio onim dječjim, nevinim pogledom. Pjesnik se kloni kompliciranih izraza, prevelikih opisa i uporabe raznih stilskih figura kako bi osigurao da tema i poruka pjesme budu lako uočljive i primjenjive. Neizostavnom rimom naglašava ritam i raspoloženje pojedinih pjesama, čineći ih još veselijima jer u većini njegovih pjesama prevladava veselje.
Čak i ako obrađuje tamne strane i teške životne teme, poput rata i beznađa, pjesnik ne propušta istaknuti da nakon svake nevolje dolazi olakšanje, a nakon svake kiše sunce, pa svoje čitatelje od malih nogu odgaja u duhu optimizma i pozitivnog stava, koji su tako potrebni saveznici u životnim borbama.
Kada govori o prvim dječjim ljubavima, naglašava svu ljepotu dječje nevinosti i dobrote, zbunjenosti i čežnje za prihvaćanjem. Sklon personificiranju raznih prirodnih pojava, životinja i biljaka, vješto koristi i boje, tako neizostavan dio dječjeg svijeta. Tako upošljava sva osjetila čitatelja i potiče maštu slaganjem pjesničkih slika, tako vješto opisanih da se čine nadohvat ruke. Nije stoga ni čudo što je Bekrić kontinuirano jedan od najdražih autora najmlađe publike, koja ga je nagradila brojnim nagradama i priznanjima, a djeca, kao jedini pravi kritičari i danas rado čitaju njegova djela.
Druženje sa bh piscem Ismetom Bekrićem na Sarajevskom sajmu knjiga, 14.11.2016.godine


2.    Lirska poezija

         Lirika ili lirska poezija je zajednički naziv za pjesnička dijela u kojima se na emotivno topao i saosjećajan način neposredno izražava čovjekov doživljaj života i svijeta, ali i samoga sebe u svijetu.
        Lirska poezija je najstarija pjesnička vrsta, nastala ” u isto vrijeme kada i čovjek” (Šeli)[2]. Kao zaseban književni rod konstruisala se u staroj Grčkoj, u jeku grčke epske tradicije. Počela je nastajati u 7. vijeku prije nove ere kao melos da bi kasnije dobila ime lirika po instrumentu liri uz koji se pjevala. I u kasnijem razvoju nju prati sinkretičnost — sadejstvo riječi, melodije, zvuka i plesa. U srednjem vijeku trubadrusku poeziju takođe prati instrumentalna muzika. Bliskost lirike i muzike ogleda se u samoj njenoj strukturi i organizaciji, u leksici, sintaksi i zvučanju.

2.1.           Lirska pjesma

        Lirski subjekt je okrenut sebi, svome svijetu, mislima i raspoloženjima, intimnom. Lirika je okrenuta i svijetu ali je taj svijet viđen i doživljen subjektivno. Lirska pjesma, kao i poezija i književnost uopšte, ne djeluje na čitaoca samo kazivanjem i opisivanjem već i sugestijom. Snaga lirike je u njenoj moći da plijeni pažnju, aktivira misao, uzbuđuje.
        Osjećanja i raspoloženja iskazuju se u lirskoj pjesmi neposredno: nema događaja ili likova kao posrednika. Osjećanja i raspoloženja iskazuje lirski subjekt koji je u samoj pjesmi — on je taj koji kazuje, doživljava, misli, raduje se, pati, strepi. Iskazuje se u prvom licu.  
        Pjesnik i lirski subjekt ne mogu se poistovećivati: poezija nije pjesnikova biografija (mada dosta govori o pjesniku), nego je kristalizacija pjesnikovog subjektivnog duhovnog iskustva, njegove samospoznaje i njegove svijesti o istinama svijeta i života.

        Sažetost, misaona zbijenost i kratka forma osobenost je lirskog pjevanja. Pjesma je puna smisla, iskustva i saznanja, sažima u sebi prošlost, sadašnjost i budućnost. „Na dnu najkraće lirske pjesme nalazi se čitava filozofija života“ , zapisao je Ipolit Ten. Uzore sažetosti dala je japanska haiku poezija.
 
2.2.            Struktura lirske pjesme
        Lirska pjesma se odlikuje specifičnom sadržinom, strukturom i kompozicijom.[3] Njena sadržina je čisto osjećanje, nosilac tog osjećanja je lirski subjekt, on se iskazuje u prvom licu. U lirskoj pjesmi nema radnje, nema likova koji bi bili nosioci radnje u razvoju, ili posrednici između svijeta pjesme i čitaoca: kazivanje u lirskoj pjesmi je neposredno, subjektivno, emotivno obojeno.[4] Spoljašnju kompoziciju lirske pjesme čine strofa, stih, polustih, akcenatska cjelina. Svaki od ovih elemenata ima određene karakteristike i specifična svojstva.

       Od raznovrsnosti i broja tih svojstava, zavisi ritam, zvučanje i značenje pjesme. Sva ova svojstva proučava versifikacija.[5]
        Unutrašnju kompoziciju lirske pesme karakteriše tročlana motivska struktura:[6]
I motiv — uvod, tema pjesme, obraćanje;
II motiv — razvijanje teme novim detaljima;
III motiv — emotivni i misaoni zaključak, poenta, poruka.
        Elementi u drugom motivu pjesme mogu imati različit položaj:[7]
naporedni raspored: nizanje detalja i elementarnih slika, koji stoje naporedo jedan prema drugome;
gradacijski raspored ide u dva smjera:
– uzlazni smjer: nizanje pojedinosti od slabijeg ka jačem, od apstraktnog ka konkretnom, od manjeg ka većem;
– silazni smjer: nizanje pojedinosti od jačeg ka slabijem, od konkretnog ka apstraktnom, od većeg ka manjem;
kontrastni raspored koji ima nekoliko položaja:
– jedan detalj isključuje drugi (isključni položaj);
– jedna slika proizilazi iz druge (zaključni položaj);
– jedna slika kontrastira drugoj (suprotni položaj).

Slika br.1 Ismet Bekrić[8]
2.3. Zbirka „Dječije nebo“

Biti dijete - to nije jednostavno! Pitajte odrasle bi li se opet vratili u rano djetinjstvo i prošli sve što su prošli. Neki bi, ali najveći broj ne bi, nipošto. Jer biti dijete, znači biti zavisan, a biti odrastao - znači biti slobodan. Potpune slobode, doduše nema, ali sloboda odraslih je uvijek neuporedivo veća od dječije slobode.
Zato je ovaj izbor iz poezije Ismeta Bekrića nazvan Dječije nebo. Pod ovim, dječijim nebom, ima mjesta za sve: i za djecu i za odrasle, i za biljke i za životinje, i za školu i za slobodu, i za snove i za brige ... za sve što čini život, prije svega za ono što život uljepšava i olakšava. A dječije nebo je tu da sve to oplemeni i učini snošljivim, da bi život bio lakši i da bi bio što više radost a što manje muka.

"Nad nama - nebo dječije
taj topli dlan nad svijetom..."[9]

Prva pjesma u zbirci Dječije nebo nosi naslov Dijete, a dijete je ujedno i tema cijele pjesme te jedan od glavnih motiva svake strofe. Pjesma je refleksivno - pejzažna jer pjesnik promišlja o pravima koje svako dijete ima i vrijednostima koje život nosi sam po sebi. Usput pjesnik se divi krajoliku i prirodnim pojavama koje ga okružuju.

Slika br.2  Zbirka „Dječije nebo“[10] autora Ismeta Bekrića
2.4.          Analiza strukture lirskih pjesama Ismeta Bekrića


1.      Dijete

I travka, i krov za lastu,
i jablan što se njiše,
imaju pravo da rastu,
a dijete – ponajviše!

I mravi, i vrbe krive,
i zrnca, i kapi kiše,
imaju pravo da žive,
a dijete – ponajviše!

I pčela u cvijeću,
i olovka što piše,
imaju pravo na sreću,
a dijete – ponajviše!

I oblaci što plove,
i spužva koja briše,
imaju pravo na snove,
a dijete – ponajviše!


Analiza:

Prva pjesma u zbirci “Dječje nebo” nosi naslov “Dijete”, a dijete je ujedno i tema cijele pjesme te jedan od glavnih motiva svake strofe. Pjesma je refleksivno- pejzažna jer pjesnik promišlja o pravima koje svako dijete ima i vrijednostima koje život nosi sam po sebi. Usput pjesnik se divi krajoliku i prirodnim pojavama koje ga okružuju.
Lirskog karaktera i himničnog tona, pjesnik kroz svaku strofu nabraja prirodne pojave i njihovo pravo na postojanje, ali vrhunac donosi u posljednjem stihu, kada dijete postaje imperativom nad cijelom prirodom jer ono ima najveća prava na rast, život, sreću i snove. Rast, život, sreća i snovi upravo su i glavne teme svake pojedinačne strofe.
Pjesma se sastoji od četiri strofe od kojih se svaka ima četiri stiha – dva osmerca i dva šesterca. Stihovi se unakrsno rimuju u pravilnom ritmu, a svaka strofa završava riječju, ponajviše i usklikom, čime je naglašen pomalo himnični ton pjesme.
Koristeći se nabrajanjem motiva kao glavnim stilskim obilježjem pjesme (lasta, krov, jablan, mravi, olovka…), u pjesmi pronalazimo tek jednu metaforu (“oblaci koji plove”) i epitet (vrbe krive).
2.      Moć djece


Beton hladni, beton sivi,
može čudno da oživi
kad ga dječje ruke taknu,
kad mu prsti nešto šapnu
i na obrazu mu blijedom
nacrtaju sunce kredom.

Dan pun magle, dan pun leda,
može ljepše da izgleda
kad kroz zavjese ulica
proviruju dječja lica,
pa grad ispod toplih streha
svije gnijezda dječjeg smijeha.




Analiza:

Refleksivna lirska pjesma u kojoj pjesnik uočava moć djece koja su svojim načinom igre i djelovanjem sposobna uljepšati svaki tmurni dan i grad, unoseći svojim igrama šarenilo boja u sivilo urbane svakodnevice, a svojim smijehom i veselim dječjim licima toplinu i u najhladniji zimski dan.
Pjesma se sastoji od dvije strofe po šest stihova – osmeraca koji se rimuju. U ovoj pjesmi naglašena je uporaba metafore (“kad mu prsti nešto šapnu”; “pa grad ispod toplih streha svija gnijezda dječjeg smijeha”) i epiteta (dječjeg smijeha, beton hladni, beton sivi, dječje ruke).









3.      Malo moje
Već sam visok, kao tata,
brci mi se prvi roje,
al' mi mama ipak kaže:
Malo moje! Malo moje!

Imam brata starijega,
visine se njega boje,
al' i njemu mama kaže:
Malo moje! Malo moje!

Ponekada i ja čujem
tihe riječi nane svoje,
kada mojoj mami kaže:
Malo moje! Malo moje!


Analiza:
Pjesma govori o čuđenju pjesnika kada majka njemu i njegovom bratu tepa “malo moje” iako više nisu djeca. Kasnije čuje kako to isto tepa i njegova baka mami. Navodi čitatelja na pouku da svojim roditeljima zauvijek ostajemo ona mala djeca, o kojoj su se skrbili i brinuli, bez obzira koliko godina imali. Utješno je kada nas netko i kao odrasle smatra djecom lišenom odgovornosti. Iako je pjesnik isprva začuđen bakinim tepanjem njegovoj majci, on shvaća snagu i ljepotu ove spoznaje, o vječnoj i nepromjenjivoj roditeljskoj ljubavi.
Koristeći se samo s nekoliko epiteta. pjesnik je gotovo pripovjednim tonom u tri kratke strofe od četiri stiha prenio snažnu poruku ljubavi i nade, zbog čega je ova pjesma jedna od uočljivijih u opusu ovog pjesnika.







3.      Zaključak

        Struktura lirske pjesme je veoma složena,kao što smo vidjeli na samim primjerima pjesama pjesnika i dječijeg pisca Ismeta Bekrića. Kako bi analizirali pjesmu moramo proći kroz nekoliko faza ili koraka kako bi što bolje shvatili šta nam se to prenosi putem pjesme. Faze ili koraci pri analizi pjesme su sljedeće:
1.      Pjesma se prvo cjelokupna pročita
2.      Uvjetovanost sposobnostima čitaoca ( tj. Sve ono što nam je nepoznato da istražimo šta znači i koju poruku prenosi nama čitaocima)
3.      Izražena osjećajnost i izražena ćula-asocijacije
       Znači, svaka lirska pjesma treba da ima temu,kompoziciju,jezik i ritmičnu organizaciju. Ono što nam je veoma bitno da znamo u strukturi lirske pjesme je to da je najčešće napisana u kratkoj formi, da je naizgled veoma jednostavna ali da ima veoma složenu strukturu iz razloga jer sadrži dosta elemenata. Njena svrha jest da prenese ili ostavi dojam na čitaoca dok je čita. U lirskoj pjesmi anm ne govori pjesnik već lirski subjekt koji nam prenosi i ostavlja dojam na nas dok čitamo djelo.









4.    Literatura

Bibliografija:
1.      Solar, M., Teorija književnosti, Zagreb,2001
2.      Lešić, Z., Teorija književnosti, Sarajevo, 2005
3.      Bekrić, I., Dječije nebo,  Bosanska riječ, Sarajevo, 2004
4.      Jovanović M. Vojislav, Predgovor knjizi Srpske narodne pesme, Beograd, 1922.
5.       Pešić, R., Milošević-Đorđević N., Narodna književnost, Beograd, 1997.

Internet:
1.      Knjiga.ba

2.      Wikipedija

3.      Dječija knjiga










 [1] Ismet Bekrić bosanskohercegovački je pjesnik, najpoznatiji i najplodniji kao pisac dječje poezije. Rođen je 1943. godine u Banjoj Luci. Tamo je završio osnovnu školu i gimnaziju. Već se nakon srednje škole počeo baviti književnošću, novinarstvom, ali i prevođenjem. Sukladno tome, upisao je i diplomirao književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nakon diplome radio je u izdavačkoj kući Glas, kao urednik. Uz to je član Udruženja književnika Bosne i Hercegovine.
Napisao je preko petnaest zbirki pjesama, igrokaza i slikovnica, sve namijenjeno djeci. Za svoj rad dobio je niz prestižnih književnih nagrada, među kojima su Nagrada Banjaluke 22. april, Nagrada za dječju knjigu godine u BiH, Nagrada Zmajevih dječjih igara i Prva nagrada za dječju radioigru.
Zbirke pjesama su mu "Jutro tate Mrguda", "Kape uvis", "Klupa kraj prozora", "Otac s kišobranom", "Radnička četvrt", "Četiri revera", "Ne žuri tata, ne žuri mama", "Kuća među zvijezdama", "Očeva kaput", "Cipele starijeg brata" i "Jesen u gradu".
Još su tu i zbirka igrokaza "Noć kad su neboderi šetali", slikovnica "Ide Tito, vodi partizane" i radioigra za djecu "Šetnja nebodera".

[2] Persi Biš Šeli (engl. Percy Bysshe Shelley; Horšam, 4. avgust 1792Tirensko more, 8. juli 1822) je bio engleski pesnik, jedan od najistaknutijih predstavnika romantizma, zajedno sa Džonom Kitsom i Džordžom Bajronom.

[3] Usp. Solar M., Teorija književnosti, Zagreb, 2001
[4] Usp. Lešić Z., Teorija književnosti, Sarajevo, 2005
[5] Versifikacija (Prema tradicionalnom vjerovanju da je teorija stiha zapravo nauka o tome kako se prave stihovi, nauka o stihu naziva se versifikacija.)
[6] Usp. Pešić R., Milošević-Đorđević N., Narodna književnost, Beograd, 1997          
[7] Usp. Jovanović M. Vojislav, Predgovor knjizi Srpske narodne pesme,Beograd, 1922
[8] http://djecija-knjiga.ba/ba/products/author/ismet-bekric
[9] http://djecija-knjiga.ba/products/detail/djecije-nebo
[10] http://djecija-knjiga.ba/products/detail/djecije-nebo