Seminarski rad

Univerzitet u Sarajevu

Pedagoški fakultet u Sarajevu

Odsjek za razrednu nastavu

Analiza pripovjetke „Plamena“ autora Ahmeda Hromadžića

(Zbirka pripovijetki „Patuljak vam priča“)

-Seminarski rad-

Mentor:                                                                                                            Studentica:

Doc. dr. Edina   Murtić                                                                                 Amina Bećirović

Mr. Mirzana Pašić – Kodrić 

Sarajevo, januar 2017. godine

Sadržaj

1.      Uvod......................................................................................3

2.      Proza.....................................................................................4

2.1. Prozne vrste.......................................................5

2.2.Zbirka pripovijetki “Patuljak vam priča“...........7

2.3.  Analiza pripovijetke „Plamena“........................9

                                        

3.    Zaključak.......................................................................10

4.    Literatura.......................................................................11

1.    UVOD

        U ovom radu predstavit ću šta je to proza i kakva je njena struktura, te ću vam pobliže prikazati zbirku pripovijetki „Patuljak vam priča“. Prozu ću predstavit pomoću bosanskohercegovačkog pisca Ahmeda Hromadžića[1].

     Bajka Ahmeta Hromadžića je moderno oblikovana, uklopljena u književni svijet kao personificirano, alegorijsko djelo savremenika koji za temama traga u rodnom mjestu, u svom djetinjstvu, u likovima obojenim maštom djetinjeg doživljaja. Hromadžićeva bajka trpi uticaj modernog čovjeka, ona ga prihvata i sa njim dograđuje sve što može podnijeti jedan bajkoviti svijet. Njegovi likovi su vrlo živi, tolerantni jedni prema drugima bez obzira na to sa koje strane dolaze, iz svijeta mašte kao što su patuljci, ili iz svijeta zbilje kao što je i sami pisac. Jezik njegove bajke je nadahnut, topao i uvjerljiv, on teče spontano i neusiljeno. Pisac jednostavno govori o pričama iz svog djetinjstva, odjevenim u ruho magijskog. Njegovi likovi su dječaci, životinje (najčešće ptice), patuljci, vjetrovi, pa čak i jezero, za koje bi se očekivalo da je, samo, mjesto dešavanja radnje mnogih njegovih bajki ali je ono oživljeno pa dobija lik s dušom i tajnom.

Hromadžićeva bajka nije „jalova“, ona uvijek ima nešto duboko u sebi. Usto, ona kazuje o ljudskim stvarnim potrebama – govori o potrebi da se priroda uzima kao biće s dušom, koje ima svoj način življenja koji ne bismo smjeli zanemariti ili ne poštivati,  zatim ukazuje na ljudsku potrebu da se nađe prijatelj kojem se može vjerovati. Njegove bajke govore o ljubavi i međusobnom pomaganju, o žrtvovanju, bolu, patnji, o iskonskoj potrebi čovjeka da ga okolina prihvati, ali i o lakovjernosti, naivnosti, o ljudskoj pohlepi… Zato su one omiljene svim generacijama.

2.    Proza

         Proza je vrsta književnosti koja se uobličava slobodnim stilom pisanja i ne slijedi principe metrike i rime i ostala pravila poezije[2]. Umjesto toga, sastoji se od punih rečenica, grupisanih u odjeljke/paragrafe i sl. Kao takav, prozni način pisanja ima široku primjenu; može se primijeniti za pisanje knjiga, enciklopedija, biografija, novina i drugih oblika komunikacije. Na osnovu toga, proza se može podijeliti i na slijedeće kategorije:

·         pripovjedačka

·         historiografska

·         obrazovno-naučna

·         kritička

·         dramaturška itd.

Književne vrste poput pripovijetki i novela spadaju u prozu uključujući i roman kao najopsežniji i najsloženiji prozni oblik. U romanu autor daje opis brojnih likova i događaja. Jedan od prvih primjera romana u Evropi je "Don Kihot" (El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha), španskog pisca Migela de Servantesa (Migel de Servantes Saavedra) objavljen 1605. godine. Puno ranije, oko IX-X stoljeća, na Bliskom Istoku se pojavljuju "Priče iz hiljadu i jedne noći", a u Kini, je zapisana priča o "Tri Kraljevstva" zasnovana na stvarnim događajima iz II i III stoljeća.

Struktura proznog književnog djela: izbor teme, građa (događaji, likovi, zbivanja), izvori građe

Analiza proznog književnog djela: uloga pripovjedača, odnos sižea prema fabuli, tehnika iznošenja priče, tehnika oblikovanja karaktera i način na koji se pojedini djelovi uključuju u cjelinu

2.1.                    Prozne vrste

Prozna književna djela izuzetno raznovrsna, brojni su prelazni oblici – teškoće prilikom određivanja.[3]

 Jednostavni oblici – književne vrste koje izvorno pripadaju usmenoj književnosti:

§ Legenda (lat. legenda – ono što se treba pročitati, štivo) – srodna je mitu, a svoj najčistiji izraz nalazi u opisu života nekog čovjeka čiji životni stav ili ponašanje predstavljaju uzor (legende o životima svetaca, legende o grčkim herojima, o istorijskim likovima...).

§ Bajka (od glagola ‘bajati’ – vračati, čarati) – posebna vrsta u kojoj se čudesno i natprirodno prepliću sa stvarnim tako da između prirodnog i natprirodnog, stvarnog i izmišljenog, mogućeg i nemogućeg, nema pravih suprotnosti; karakteristike – formulaičan način izražavanja, ponavljanje i varijacija istih motiva, ustaljeni likovi i ustaljeni tipovi ponašanja, polaritet dobra i zla, nesputana moć mašte i želje nad stvarnošću.

§ Saga (nordijski jezici – nešto rečeno/ispričano) – oblik skandinavske priče o nekom događaju, naročito iz porodičnog života – cjelokupna sudbina porodice koja služi kao primjer porodičnog života u sklopu života naroda (sage o starim vremenima, sage o kraljevima, Islandske sage...).

§ Vic (njem. Witz) – šala, dosjetka – kratka jezička tvorevina koja služi za izazivanje komičnog dojma, sažeto zacrtavši neke situacije, događaje ili karaktere; u vicevima se često iskorištava dvosmislenost riječi.

§ Zagonetka – poseban oblik postavljanja pitanja kako bi se neposredno navele skrivene, neobične osobine nekog predmeta, ličnosti ili pojave, pri čemu se očekuje brz, jasan i nedvosmislen odgovor koji donosi neku vrstu razjašnjenja.

§ Poslovica sažeto izražava osobenosti ili zakonitosti nekih životnih pojava, ljudskih ili prirodnih zakona, ili načina ponašanja; imaju poetsku strukturu (ritam, rima i sl.), vrste – aforizmi, sentencije, maksime, gnome, krilatice.

Složeni oblici – književne vrste koje izvorno pripadaju pismenoj književnosti:

§ Novela (eng. tale) – srednja po veličini prozna vrsta; koncentracija pažnje, sažetost, poenta sa naglim isticanjem onog što je značajno.

§ Pripovijetka

§ Priča

§ Kratka priča (eng. short story)

§ Roman (eng. novel) – prvobitno – svaki spis napisan na romanskom jeziku (lingua romana – dialect spoken by ordinary people vs. lingua latina – educated people).

Slika br. 1  Ahmed Hromadžić[4]

2.2.                    Zbirka pripovijetki “Patuljak vam priča“

Knjiga Patuljak vam priča nedvosmisleno potvrđuje začuđujuće piščevo poznavanje prirode. U njoj je bogatstvo opisa iz života šume, planine i tamošnjih stanara. Pokazuje se da pisac do u najmanje sitnice poznaje život ptica, a reklo bi se i svih šumskih životinja. I zato, bolje nego iz ijednog udžbenika o prirodi, iz ove knjige učit će ne samo djeca, već mogu učiti svi.

Pisac svakim pasusom puše u latice čitaočeve ljubavi i prijateljstva prema prirodi, pa se stiče dojam da nas tako očisti i od najsićušnije nečiste primisli. Ulazeći u živote tih bića, on nam otvara vidike saznanja, mi ih upoznajemo „iz prve ruke“. Hromadžić bira najsuptilniji način da nam saopšti one tanahne stvari o bićima s duhom i dušom, pa zato i tako duboko odgojno djeluje na čitaoca.[5]

Svojim djelima pisac nas želi naučiti da čuvamo tajne koje nam neko otkrije, jer sačuvavši tajnu mi se obogaćujemo za jedno iskustvo i povjerenje koje nam je ukazano. To bi bila i poruka dviju priča koje zaokružuju ovu zbirku. One nas, može se sa sigurnošću reći, podstiču da izgrađujemo i čuvamo prijateljstvo.

Pričom Tajna neobičnog jezera ili kako je nastala ova knjiga počinje zbirka. U njoj nas pisac upoznaje sa atmosferom što vlada među stanovnicima sela koje se nalazi u blizini planine i patuljkom Zlatiborom, koji će nam ispričati sljedeće priče:  Zlatokljuna ptica, Bijelislavuj,  Jato, Svirala, Slavujeva smrt, Golubovo krilo, Plamena, Rastanak, Prijateljstvo, Vodeni cvjetovi, Dječak i ptica, Uspavana planina, a pisac će nam još reći Kraj ili kako je otkrivena tajna. Dakle, knjiga ima ukupno četrnaest priča i sve su tematski vezane za mjesto dešavanja radnje o kojem smo na početku govorili – to je planina i šuma, selo, tvrđava, a već po većini naslova se može zaključiti da govore o životu ptica.

Slika br.2  Zbirka pripovijetki „ Patuljak vam priča“[6]

2.3.  Analiza pripovijetke „Plamena“

Plamena je jedna od najpoznatijih Hromadžićevih priča.

U prvom planu je ovo sjetna priča o potrazi za prijateljstvom, a u drugom o nostalgiji i potrazi za zavičajem. Izuzetno snažna i dirljiva priča satkana od emocija. Ptica Plamena je prototip posebnosti koji želi biti voljen i prihvaćen, a tu različitost vidi samo kao svoju sudbinu, i nadopunu za ono što drugi nemaju. Ovo je ujedno priča o dubokom bolu koji osjećaju svi oni koje sredina ne prihvata a sami nisu učinili ništa loše da bi se okolina tako negativistički odnosila prema njima. U liku Plamene će sebe naći svi koji u sebi nose tu notu posebnosti i nadarenosti što iskače iz uobičajene prosječnosti i čini ih drukčijim ili boljim od većine, i zato ih ta većina neće i ne želi u blizini. Tada se javlja želja za zavičajem, u kojem se nadaju da će biti jednaki među drugima.

Plamena nam poručuje da su spomenute posebnosti predodređene za nešto veće, za nalaženje spasa i pravog puta, a da su ostavljene za one koji će prijateljski povesti svoje najbliže i izbaviti ih iz nedaća. Zato ih treba prihvatiti, ukoliko ne ugrožavaju druge. I ono što ovu priču, Hromadžićevo remek-djelo, čini malo prizemljenijom čuvajući je da se „ne urekne“, a u vrijeme pisanja se dobro uklapalo u tadašnju atmosferu i razmišljanje, danas pomalo patetično zazvuči:

– Sunce! – uskliknula je. – Spas.

Sadržaj priče:

Priča govori o ptici koja je imala plameno perje i zato što je bila poput zvijezde koja leti – niko se nije usuđivao da joj priđe. Bila je vječito sama i stoga vrlo tužna. Zato je počela da luta i traži svoj zavičaj, u kojem bi našla sestre s kojima bi mogla podijeliti vlastite doživljaje, razgovarati. Ali o zavičaju je ipak mogla samo sanjati. U tim snovima Plamena je bila u najljepšoj zemlji, gdje svi izgledaju kao ona, gdje je i lišće plameno.

Jedne hladne zime upala je u veliku šumu koja je bila sva okružena crnim oblacima. Ptice su skapavale od hladnoće i gladi, a nisu imale izlaza iz šume. Plamena je, videći da ptice nemaju drugog izlaza već da pokušaju izaći iz šume, predložila da ih izvede na mjesto gdje će opet sijati sunce…

3.    Zaključak

Hromadžićeva djela vrlo dobro komuniciraju sa čitaocem. On u njima nalazi zadovoljstvo jer pisac stiče njegovo povjerenje zato što govori iskrenom emocijom. U njegovim djelima ima autobiografskih elemenata, koje čitalac prepoznaje. Poruke nisu didaktički nametljive te zato djeca priče s radošću čitaju i više puta. Ono što magično privlači čitaoca jeste dobro dozirana atmosfera u kojoj ima bola i tuge, ali je ljubav najdominantnija, ona sva druga osjećanja nadgleda. Čitalac nad junacima bdije i strepi, strahuje, s njima tuguje, podržava ih, s njima dijeli radoznalost, tajne, zalazi u tajnovite predjele…

Zato će učenici najradije pročitati zbirku „Patuljak vam priča“ ili „Zelenu šumu“, malo zreliji „Patuljka iz Zaboravljene Zemlje“, pripovijesti „Medvjed Miško“  i  „Zlatorun“, a zatim i roman Okamenjeni vukovi, za koji pojedini kritičari znaju reći da je njegovo najbolje djelo.

4.    Literatura

Bibliografija:

1. Bibliografija (Ahmet Hromadžić) u knjizi: „Patuljak vam priča“, izbor za ediciju Dječija književnost naroda i narodnosti BiH u 20 knjiga, Veselin Masleša i Svjetlost, Sarajevo, 1990.

2.Bibliografija bošnjačke književnosti, sastavio Mustafa Ćeman, (Hromadžić, Ahmet), Sebil, Zagreb, 1994.

3.Hromadžić, Ahmet: Patuljak vam priča, edicija Dječija književnost naroda i narodnosti BiH u 20 knjiga, Veselin Masleša i Svjetlost, Sarajevo, 1990.

4.Vuković, Novo: Uvod u književnost za djecu i omladinu, ITP „Unireks“, Podgorica, 1996.

5.Spahić, V., Čitanka za 2.razred gimnazije, Sarajevo Publishing, 2003.

Internet:

 

1.      https://bs.wikipedia.org/wiki/Ahmet_Hromad%C5%BEi%C4%87

2.      http://www.knjiga.ba/patuljak-vam-prica-m0887.html

3.      http://www.sandzacke.rs/vijesti/kultura/dan-kada-je-otisao-ahmet-hromadzic/

4.       https://bs.wikipedia.org/wiki/Proza

---

 [1] Ahmet Hromadžić je istaknuti bosanskohercegovački književnik, koji je rođen 11. oktobra 1923. godine, u Bjelaju kod Bosanskog Petrovca, gdje je završio osnovnu školu. Tehničku i Višu pedagošku školu završio je u Sarajevu. Učestvovao je u Drugom svjetskom ratu. Radio je kao novinar "Oslobođenja" i Sarajevskog dnevnika, a i kao urednik lista "Krajina" u Bihaću i kulturne rubrike sarajevskog lista "Oslobođenje". Kao urednik izdavačkog poduzeća "Veselin Masleša" osnovao je dječju biblioteku "Lastavica".

Pisao je pripovijetke i romane za djecu i odrasle, književne i teatarske kritike, književne reportaže, crtice i članke. Djela su mu prevedena na mnoge svjetske jezike, uvrštene u izbore dječije literature i lektire nekih evropskih zemalja (Italija, Norveška, Belgija). 

[2] https://bs.wikipedia.org/wiki/Proza

[3]Spahić, V., Čitanka za 2.razred gimnazije, Sarajevo Publishing, 2003.

[4]http://www.sandzacke.rs/vijesti/kultura/dan-kada-je-otisao-ahmet-hromadzic/

[5] Usp. Rade Pavelić: predgovor Ahmet Hromadžić u knjizi Patuljak vam priča, u izboru za ediciju Dječija književnost naroda i narodnosti BiH u 20 knjiga, izdavači: Veselin Masleša i Svjetlost, Sarajevo, 1990.

[6] http://www.knjiga.ba/patuljak-vam-prica-m0887.html